Ona je odlučila da preskoči zid trideset šestog marta

Srpski Bukovski!

Pitao sam se da li je Dilan neka vrsta Volta Vitmana, ili je možda srpski Bukovski; u stvari, tako sam mislio do ove knjige. Milovanja i ubodi, šapati i vrisci, suze i smeh, rođenja i umiranja, svetlost i mrak. Sve ono o čemu piše u svojim stihovima i između redova, govori da je apsolutno autentičan, neuporediv i opasno dobar, da nije ni Vitman, ni Bukovski. On je jednostavno Dilan – Dilan Horman.
Goran Stojičić, pisac

Bio jednom jedan Dylan. I bio jednom jedan Đorđe. Đorđe je Dylana upoznao u Gavelli, u Zagrebu. Recitirao njegove stihove. I u ovom prozaičnom uvodu, sadržana je sva bit mog osobnog poznanstva sa ovim, pa rekao bih, jednim od posljednjih mohikanaca pravog, svetlotamnog, urbanog izričaja, kojemu se iznova radujem i od kojeg učim. Osjećaj sveprisutnosti tijela i arogantna točnost odnosa, potreba, želja… Zavolio sam Dylana. I još uvijek ga volim. Ne samo kao književnika!
Đorđe Kukuljica, glumac