Oštra, gorka i brutalno iskrena hronika jedne izgubljene generacije — dece Titovog doba koja su odrasla u ruševinama ideala, rasla uz burek i Bobu Živojinovića, a odrastala kroz krvavi raspad Jugoslavije.
Sabrana zlodela Borisa Anđelića su zapravo dve knjige u jednoj: prva je roman o odrastanju u Sarajevu osamdesetih i devedesetih, ispripovedan kroz filtere humora, tuge i neizbrisive nostalgije; druga je emigrantska hronika – sumorna, ironična, često razarajuće duhovita – o životu u Kanadi, gde glavni junak pokušava da preživi stvarnost posle raspada jednog sveta.
U srcu priče je Aleksej, dečak iz Dolac Malte, koji kroz praćke, školsku raju, prve šamare i poslednje oproštaje otkriva kako nevine igre prerastu u krvave sukobe. Kad rat počne da piše pravila, priča seli u izgnanstvo — među prekarne poslove, jeftinu mastiku i izgubljene prijatelje na neonskim ulicama Vankuvera.
Ispisana jezivo preciznim jezikom, s dozom crnog humora i brutalne iskrenosti, ova knjiga je obračun sa zabludama, identitetima i porazima.
Za one koji su odrasli između blokova i bunkera, između pionirskih zakletvi i telefonskih poziva bez odgovora — Sabrana zlodela su bolno prepoznatljiva teritorija.