Snežana, Švabicina unuka, majka troje dece, Keslerica, supruga, sestra i kćerka odužuje sećanjem dug prema svima koji su nevinošću platili krv nevinih, koji su svojim stradanjem i životima obeležili strašni dvadeseti vek.
U ime naroda, jednog i drugog, u ime svakog naroda koji čine samo obični mali ljudi, u ime svih žena ovog sveta koje štiteći potomstvo gube i sebe i njega, u ime neispavanog, nerečenog, nepomenutog, zaboravljenog, zabranjenog, u ime ljudskog u čoveku, Snežana, Švabicina unuka, podiže pogled prema Bogu kome se moli svako ko je u zlu i svako ko dobro želi.
Umesto odgovora. Umesto utehe. Umesto priznanja. Jedno pismo. Nebeskim perom pisano.